Autor: Dragan Bursać
Znate li ko je Abdul Aziz al-Kassar? Ne znate. Riječ je o televizijskom voditelju, koga je vjerska policija Saudijske Arabije uhapsila u jednom šoping centru jer je, hmmm, prezgodan. Čovjek ne da gledati u sebe koliko dobro izgleda. Žene, sve pod burkama, padaju u trans. I pokoji muškarac, dakako. Al’ u sebi. E, da žene pod burkama ne bi padale u trans, a pošto al- Kassar ne da gledati u sebe od zgodnoće, tu je vjerska policija, koja lijepo uhapsi čovjeka i Allah miran.
I kakve veze sve to ima sa Sarajevom, napriliku, pitaće se mnogi? Pa nije da nema. U sveopštoj saudizaciji grada podno Trebevića, zavičajno udruženje ‘’Zelene beretke’’ želi određivati ko (ne) može nastupati u Sarajevu! Pod nastupom se podrazumijeva, valjda, javno pojavljivanje poznatih i manje poznatih ličnosti sa Balkana.
A, zabrana se odnosi na svakog izvođača koji je „svojim prijašnjim nastupima na javnim ili privatnim zabavama veličao četništvo ili ustaštvo ili širio nacionalnu mržnju“.
Pa, dobro. Neće moći nastupati samo Baja Mali Knindža i Tompson. I Bora Čorba. I Boro Drljača. I Vlado Georgijev. I Svetlana Ražnatović. I Lepa Brena. I Kustin orkestar. I Neletovo „Pušenje“. I ‘’Magazin’’. I Tonči Huljić. I Hanka Paldum (ups, Hanka može). I Marija Šerifović. A, dobro, Marija je bila.
A, baš zbog Šerifovićke se podigla tolika hampa u Saraju. Sve u svemu, malo racionalniji mozak će pomisliti kako više-manje u glavnom gradu neće biti ni svirke, a bogme, shodno tome, niti bilo kakvih javnih okupljanja koja remete ćudoređe novouspostavljenog turboislama, koji počiva u svakom tržnom centru, od Stupa do Baščaršije. Taj fini umiveni islam, što kombinuje dizajniranu feredžu, nikab ili burku sa Klinik kozmetikom. Taj islam što miksa fast-fudove sa nargilama i namazima. To je taj predivni islam, koji kombinuje džamijska vjenčanja i profesionalni eskorting. Islam, koji arhitektonski podiže kondominijume samodovoljne, za nove gruntovne vlasnike sarajevskih pobrđa. Islam, koji objedinjuje javne namaze i tajno opijanje uz Jece, Cece i ostale „četnikuše“.
Ali vjerskoj policiji, znanoj kao ‘’Zelene beretke’’, nije dovoljno ograničiti samo uvoz zlih poznatih antipatriota u najmlađu podnotrebevićko-tržno-molovsku džamahiriju. Jok! Neophodno je i običnog božjaka, koji se po procjeni ljiljanovog oka zamjerio Sarajstanu, eliminisati s okupljanja. I to se eksplicite veli u njihovom saopštenju:
„Oni koji su na bilo koji način svojim postupcima pomagali i podržavali agresora, isticali obilježja agresora, negirali agresiju, učestvovali u agresiji i poticali je ili su to radili njihovi vlasnici - organizatori - menadžeri neće moći nastupati ili organizovati bilo kakvu manifestaciju.“
Pa ovako dobro ni Milorad Dodik ne bi sastavio saopštenje!
A, sad ozbiljno. Kada vidite ovu definiciju zabrane, paaa u Sarajevu neće moći nastupati bilo ko osim ljudi koji su preživjeli opsadu, nekako su poznati i ‘’Beretke’’ im daju klimoglav. Dakle, Hanka, na tebe je red.
Nego, manimo se zajebancije. Manimo se čak i šuplje priče o Vladi Georgijevu koji preko Tvitera zapišava haške sudije što ukazamatiše Karadžića, pa ga onda Sarajke zapišavaju zbog njegovog pišanja. Manimo se masovnog pišinga i uozbiljimo stvar.
U doba kad demobilisani borci diljem BiH, bar oni koji nisu izvršili samoubistva, i koji nisu podlegli kakvoj boleštini, velim kada ti jadnici bukvalno skapavaju od gladi, „Zelene beretke“, od silne dokonosti i pasjaluka, preuzimaju na sebe estradno-menadžerski posao vjerske policije u SAU arabijskom stilu.
Ali, za ovo iživljavanje na papiru raznoraznim odlukama, dekretima i formiranjem komisija kojekakvih, ima podobro objašnjenje. Sarajevo, kroz presudu Karadžiću, živi po ko zna koji put reviktimizaciju. I namjesto potpunog mira, koji bi trebalo da se javi izricanjem kazne dželatu za udruženi zločinački poduhvat baš nad građanima Sarajeva, javlja se neko frustraciono nezadovoljstvo. Zašto nije dobio doživotnu robiju? Malo mu je i smrtna kazna! Šta je sa genocidom u sedam opština, bruji kasaba, koja se upravo suprotno presudi, ne miri ni sa sobom, niti sa epohom koja je prije par dana, bar formalno okončana.
To je jedan par rukava. Drugi leži u posađenom i gore spomenutom turbofolk islamu. Jednakom kao i katolicizam i pravoslavlje koji su nastali ratnih i poratnih godina i koji su simbioza sve prljavštine devedesetih, smlavljenog duha i jeftine zabave za široke narodne mase.
Ko to u ovim našim kaljužama praktikuje sve te silne monoteističke religije mira i ljubavi u samoći u svoja četiri zida i u svojoj duši? Niko, ili rijetko ko. Zato što je to tako passe, tako dosadno, a i brate mili, niko ne vidi brata bez tespiha, bez kratkih tola i duge brade. To je taj primitivizam naš nasušni, čiji su propagatori baš narečeni pjevači s početka teksta, a ideolozi zelenoberetkaši, četnici i ustaše diljem us.anog nam trougla.
„Došlo je vrijeme da se počne misliti na žrtve agresije”, stoji na koncu saopštenja Udruženja „Zelenih beretki“.
Mrtva usta ne govore i prema žrtvama agresije treba se odnositi sa punim pijetetom. Ali, žrtve agresije nisu izginule, posve sigurno, da bi neko u njihovo ime pravio turbo-džamahiriju, i onako iz hobija poput vjerske policije određivao patriotske mjere po kojima neko može ili ne može posjetiti glavni grad Bosne i Hercegovine i nastupiti ispred njegovih građana.
Ljudi će, vođeni svojom pameću, kulturnim navikama, afinitetima i dubinom buđelara nekoga gledati i slušati. I niko im dekretima neće vrijeđati inteligenciju!
I zato je ljudski nadati se da će sve institucije shvatiti ovu budalaštinu, upravo kao budalaštinu. Ova ludost od inicijative upravo ide na ruku ustašama i četnicima kada kažu da je Sarajevo postalo „teheransko Sarajevo“.
Inače:
-Dobar dan, momčino, pođi s nama u stanicu vjerske policije!
-Što? Hapsite me što sam Nikola Rokvić, sin Marinka Rokvića, Srbin?
-Jok, prezgodan si!
wwwbuka.com